Mnogo volim ...
Sretnem maločas druga …
Starog, iz osnovne …
Što je bilo pre manje od dve godine, pa i nije tako star !
Ali jeste zastarelo ono naše prijateljstvo … ona bliskost koju smo imali !
Pa me tako sada boli svaki razgovor sa njim, kada čujem šta se sve dešava kod njega, a ja više nisam deo tih svakodnevnih sitnica …
Ne znam ni kako je sve to propalo, samo znam da sada plačem posle svakog susreta …
I baš smo lepo pričali, onako kako od osnovne nismo .
Par puta je bilo blizu tih razgovora, ali nekako smo optrčavali oko njih, a nismo ih se naročito doticali – povukli bi se čak i kada dotaknemo !
A večeras smo baš lepo pričali …
I imala sam osećaj da ću svakog časa zaplakati, al’ sam se suzdržavala da ne pomisli da sam još luđa nego u osnovnoj …
I mnogo me je sve bolelo !
Duša i telo …
Sve dok nije rekao kako je bezveze što nismo tako dobri kao što smo bili nedavno i što više nije isto i što nema osećaj da može tako neke gluposti da mi priča …
I misli da bi meni to bilo naporno (to me je najviše pogodilo) …
Sve u svemu, izgovorio je moje reči (to je i u osnovnoj radio, ali uvek u veselijim trenucima) i rekao sve što ja osećam .
I rekla sam mu : Znaš šta ? Ima od sada da ti pišem gluposti, kad mi padnu na pamet ! Evo, čekam sutra da mi stignu poruke za Februar, pošto sam ove potrošila (i dug sam napravila, al to mu nisam rekla xP) i onda ima da ti pišem !
I rekao je : dobro !
Obavestila sam ga da može i on meni da piše gluposti i tako smo se rastali (pošto smo se dobrano smrzli) …
Čim sam malo odmakla suze su nadoknadile propušteno !
Duša i telo ponovo su boleli, sveteći mi se što sam zaboravila na njih tih par trenutaka …
Plakala sam …
Plačem ja često, nije to meni strano (preosetljivost čini svoje), ali ovo je bilo nekako … posebno .
Tako je iskreno i snažno bilo !
Donelo je olakšanje, a pooštrilo bol …
Suze su tekla zbog njega, zbog drugarice sa kojom sam se danas mimoišla u sporazumevanju pa još ispade i oštro neslaganje, zbog onog jednog što sam mu srce dala da ga lomi, a ni ne zna, i što stalno govorim da je gotovo, a nije … zbog mene … zbog svega !
Sada, da plačem – ne mogu …
Da ne plačem – opet (još i više) ne mogu !
Ne znam šta mi je činiti …
Bojim se da verujem i da se nadam … i bojim se da volim !
A verujem, nadam se … i volim …
Mnogo volim …
Не плаши се љубави, већ само - љубави из рачуна. Волети, због самог вољења, а не због тога какви све људи могу да буду. А можемо бити свакојаки, јер нас све иста искушења дотичу. Само воли. Буди слободна и храбра, како нас Господ учи. Јер за љубав је то веома важно. Грлим јако! :)))
Autor pricalica — 31 Jan 2012, 20:53
Ima dana kad sve ide naopako, a tako bismo želeli da bude drugačije...
Autor sanjarenja56 — 31 Jan 2012, 21:01
Ti već voliš, svet oko sebe i sve što postoji. Ljubav je već u tebi, samo joj dozvoli da zaživi. A kada upoznaš onog nekog ko zaslužuje, tu ljubav ćeš i podeliti.
Autor Roksana — 31 Jan 2012, 21:09
Ja sam imala jednu drugaricu u osnovnoj i prijateljstvo je nekako puklo kada smo krenule u srednju. Nedavno smo se evo posle nesto vise od 6godina sastale i tako lepo ispricale kao nekad. Sada je opet imam kao drugaricu. Doduše ne kao onda, ali imamo još vremena za popravke. Sve to dođe vremenom na svoje. Žao mi je jako dva moja najbolja druga isto iz osnovne, jedan je sa mnom isao i u srednju, ali smo se udaljili. I bas mi krivo.
Sto se tice ljubavi, ne plaši se. Voli! :)
Autor muckos — 31 Jan 2012, 21:26
*pricalica
Ala prijaaaa zagrljaj ... Hvala !
*sanjarenja
Ima i takvih ...
*roksana
Tako je, već volim ...
A svi pomislili da ne volim ! Svašta ... xP
*muckos
Baš zna da bude frustrirajuće, zar ne ?
Autor mimche — 31 Jan 2012, 21:38
Ne boj se da veruješ i da se nadaš, ne boj se da voliš. Bolje je biti i povređen zbog ljubavi, nego nikad ne voleti. :-)))
Autor razmisljanka — 31 Jan 2012, 21:38
Nemoj samo dozvoliti da ti taj nesporazum uništi prijateljstvo jer neslaganje, čak i oštro, ne znači da niste prijateljice već da svaka od vas ima svoje mišljenje koje ona druga mora poštovati.
A što se tiče druga iz osnovne, vrijeme nas udalji od mnogih ljudi koji su nam nekad bili jako bliski ali isto tako, to ne mora biti zauvjek. Nekad je baš vrijeme potrebno da bi se neka prijateljstva obnovila
Autor lonacipoklopac — 31 Jan 2012, 21:41
Sa drugaricom rešavam sve (Bože sreće) koliko sutra !
A sa drugom ...
Baš to - vreme će pokazati ...
Autor mimche — 31 Jan 2012, 22:54
Prijateljice!? To je lepi problem koji sam više puta isprobala u mom, sad već dosta dugom životu. Probala sam rešavati probleme na tazne načine: korak po korak, iliti mic po mic, s ljutnjom, s poniznišću, na sto načina. Rezultat je uvek bio isti: nismo više bile prijateljice. Na kraju sam zaključila da sam ja neadekvatna osoba i da tu nema pomoći.
Autor Adrijana — 15 Jan 2023, 12:00