Brinem i kada drugi ne !
Ubeđena sam da ja nisam jedina osoba koja mašta i koja se nada ... Nisam jedina koja voli, koja brine ... Nisam jedina koja duboko saoseća sa ljudima ... I svakako nisam jedina koja želi da joj drugi ljudi uzvrate istom merom ! A ipak izgleda da se to ne dešava baš tako ! Koliko sam se samo puta suočila sa nemarom drugih ljudi uprkos svoj pažnji koju isti od mene uživaju ! Čovek se zapita : Šta onda vredi biti dobar ? Vredi .... Ne samo drugima ... Ne osećaju se samo oni dobro kada neko drugi mari za njih, već i mi sami (ili je to samo kod mene slučaj) ! Ja se osećam neverovatno kada nekoga ubedim da će biti bolje, da mora biti bolje, kada nekome izmamim osmeh na lice iako proživljava loš dan (kao ja danas) ... Osećam se ispunjeno ! I iako očekujem da i mene tako tretiraju (što se najčešće ne desi) ne prestajem da brinem za druge kada oni ne brinu za mene ! Tada ne uzvraćam istom merom ... I dalje volim sve ljude, zato što pokušavam da budem čovek, zato što verujem u ljubav ... Iako moja filozofija ima par "rupa" (ja u najvećem broju slučajeva završim povređena), nikada nije zakazala ! A što se mene tiče ... Dosta mi je što imam par bliskih ljudi na koje mogu da se oslonim i kojima je stalo do mene ! Verovatno imam sreće ... Neko nema ni to !
Da, neko nema ni to :)
Najteze je biti covek, pogotovo u ovom nasem vremenu, ali vredi.
Pozzz
Autor mesecina — 27 Okt 2010, 14:55