Moje mudrolije

Audicija

— Autor mimche @ 14:42
Proživljavam napad panike ! Kao i uvek zbog nečega sasvim bezazlenog - zbog audicije za hor ! Ali ja se toliko nerviram i sama sebe prepadam ... Čovek bi pomislio da se spremam da uskočim u kavez sa lavovima ! A ne ... Sve što ja treba da uradim jeste da se pojavim na audiciji i da radim ono što me čini srećnom - da pevam ! Ne bojim se ja da ja neću lepo otpevati ... (Dalje)

Brinem i kada drugi ne !

, — Autor mimche @ 14:27

Ubeđena sam da ja nisam jedina osoba koja mašta i koja se nada ... Nisam jedina koja voli, koja brine ... Nisam jedina koja duboko saoseća sa ljudima ... I svakako nisam jedina koja želi da joj drugi ljudi uzvrate istom merom ! A ipak izgleda da se to ne dešava baš tako ! Koliko sam se samo puta suočila sa nemarom drugih ljudi uprkos svoj pažnji koju isti od mene uživaju ! Čovek se zapita : Šta onda vredi biti dobar ? Vredi ....  (Dalje)

Verujem da je svaki čovek heroj

, — Autor mimche @ 20:37
Zato što svako jutro otvorim oči ... ustanem ... i uhvatim se u koštac sa ovim svetom punim bolesti, hladnoće, tuge i nevolje . Dosta ljudi ovo ne uradi ili pokuša ali bezuspešno ! Gledam kako ljudi oko mene odustaju od života ali ja im tu ne mogu pomoći (koliko god ja to htela) ... Dajući im svoju snagu mogu im pomoći samo toliko da ustanu ali ne i da krenu napred . To moraju sami ... Za to je potrebna snaga koja mora biti sopstvena i svojstvena, mora dolaziti duboko iznutra ! I sama sam osetila samo dno pod nogama, tugu, bol, gubitak, prazninu na kraju krajeva ! Ali uzdigla sam se ... Ne znam kako ... U tim momentima izgleda kao da nema spasa i kao da se nikada nećemo izvući ali to je samo zato što čovek privremeno obnevidi u vremenima nevolje ! Ali izlaza ima ... I možemo ga naći samo ako želimo ... iskreno želimo i ako osetimo jačinu snage volje ! Mnogi ljudi imaju maske prividne snage i kriju  svoju pravu prirodu . Moja maska je toliko tanka da me zaista čudi kako ljudi ne vide pravo kroz nju kao da je ni nema ...   

Semipermeabilnost

, — Autor mimche @ 08:34
Kako bismo samo lasno živeli kada bismo svi posedovali ovu osobinu ... Semipermeabilnost je karakteristika ćelijske membrane, njena "polu-propustljivost" . Naše ćelije prepoznaju šta je za njih korisno, a šta im škodi pa na osnovu toga biraju koje će materije da puste u svoju unutrašnjost ... Pa kad mogu ćelije, zašto ne možemo i mi ? Koliko bi samo lakše bilo kada bismo "pročitali" druge ljude pa ih, u zavisnosti od njihove namere, pustili odnosno udaljili iz našeg života ! Bilo bi lakše ali ne bi bilo "ono pravo" ...  (Dalje)

Пророчанство

, — Autor mimche @ 19:46

Свети Владика Николај Велимировић

НЕБЕСКА ЛИТУРГИЈА

Хај, шта се оно чује из даљине:
Дал' су вјетри, дал' су вихорови,
Ил' шуморе горе јаворове,
Ил' са земљом трава разговара,
Ил' певају на небеси звезде?
Нит' су вјетри, нит су вихорови,
Нит' шуморе горе јаворове,
Нит' са земљом трава разговара,
Нит' пјевају на небеси звезде,
Но се служи Света Литургија
 (Dalje)

Bio sam čovek !

— Autor mimche @ 17:44

Ceo život proživimo rukovodeći se ovim ili onim moralnim načelima ... Stalno smo u trku, trčimo za vremenom, za prostorom, za ciljevima, za ljudima, na kraju sami za sobom i nikako da uhvatimo korak ! Učimo ... o drugima, kroz druge - o sebi ... najvećim delom o sebi .  (Dalje)

Znati šta imaš PRE nego što to izgubiš !

, — Autor mimche @ 15:50
Čula sam previše puta :"Ne znaš šta imaš dok to ne izgubiš" i još uvek ne mogu to da razumem ... pogotovo prihvatim ! Kako bih i mogla ? Pa ja sam em optimista em nepopravljivi romantik ! Ja verujem u srodne duše, srećne završetke i večiti plamen ljubavi ... I zato mi je jednostavno neprihvatljiva ideja da nakon što smo nešto izgubili, shvatimo koliko nam to znači i onda patimo do kraja života ! Možda se to dešava ali kada već shvatimo šta smo izgubili zašto ga ne povratimo ?  (Dalje)

Priča o ništa i nešto

, — Autor mimche @ 15:13

Nedavno sam pročitala pitanje : "Kako je ništa postalo nešto ?" Setila sam se odgovora istog trena . Ovako je to bilo :

Neko je video nešto u ničemu i rekao je to ništa. Ništa se opirao dok na kraju ni sam nije posumnjao da ima nešto u njemu . Taj neko je nastavio da veruje u ništa sve dok iz ničega nije postalo nešto ! I na taj način vera zaobilazi sve prepreke i ostaje dosledna odolevajući svim iskušenjima !


Šta bi bilo kad bih znala ...

, — Autor mimche @ 19:41

Ranije sam mislila da bi bilo odlično kada bih mogla ljudima da čitam misli i da znam tačno šta misle o meni ... Onda sam čula par ne tako lepih mišljenja pa sam shvatila da, kao što je nekada bolje neke stvari ne reći, tako je dobro neke stvari i ne čuti ... nikada ne saznati ... (Dalje)

Hrišćanstvo je nauk' o ljubavi i oprostu ...

, , — Autor mimche @ 08:57

U zadnje vreme, više nego ranije, srećem se sa ljudima koji nisu pobornici hrišćanstva ... To je u redu jer svi imamo slobodu da biramo - kako šta ćemo raditi, tako i u šta ćemo verovati . Ali kada već ne veruju i ne razumeju, zašto ti ljudi imaju potrebu da vređaju i omalovažavaju i veru i vernike ?  (Dalje)

Nekad & Sad

, — Autor mimche @ 17:13

Ivo Andrić je u svom čuvenom govoru "O priči i pisanju" rekao da poznavajući prošlost upoznajemo i budućnost ... Da nema nas ljudi ne bi bilo ni prošlosti, svakako ni budućnosti ... (Dalje)

Powered by blog.rs