Poprište borbi
Život me je zatekao nespremnu ! Nametnuo mi je nešto što se jedva može nazvati izborom ... Moram da odrastem ! Zaista (!) da odrastem .... (Dalje)
Život me je zatekao nespremnu ! Nametnuo mi je nešto što se jedva može nazvati izborom ... Moram da odrastem ! Zaista (!) da odrastem .... (Dalje)
Želim da upoznam sebe !
Ne znam da li će mi ovo poći za rukom pošto ne umem da ocenim čak ni da li ovo iskreno želim i mislim . Ali (!) ... Tata mi je rekao da : (Dalje)
Pišem ovo da bih vam ukazala na propust čiju težinu sada možda ne osećate, ali ubuduće vas može skupo koštati … (Dalje)
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or, being lied about, don't deal in lies,
Or, being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise; (Dalje)
Polet koji mi je potreban da živim život … Snaga neophodna da bih izdržala pritisak sadašnjice … Vera bez koje ne mogu da postojim među ljudima … Hrabrost da se suočim sa svetom i sa sobom … Sve se nalazi u meni ! (Dalje)
Decu leptire svaki dodir boli...
Deca leptiri boluju od retke i teške genetske bolesti koju karakteriše jak bol pri svakom dodiru zbog preterane osetljivosti kože.Zar mislimo da će nekakvo dobro iz laganja proizići ? Neće ! Nikada nije i nikada neće … Laž može da pomogne da se izbegne zlo ali nju ne treba birati za sredstvo jer istina, i samo istina objašnjava i sebe i laž i sve dovodi u red . A red je prvi nebeski zakon ! Kakva to onda nevolja tera ljude na laganje ? To je (kao i u većini slučajeva) – strah ! (Dalje)
"А ја кажем: ако би требало да се одржи Велика Србија злочином, ја на то пристао не бих никада; нека нестане Велике Србије, али злочином да се одржава – не. (Dalje)
Da li ste ikada sanjali nešto toliko lepo i utešno da ste se, kada ste se probudili, osećali tužno i potišteno ? Ja sam jutros doživela takvo razočarenje … Celu noć slatko sam snivala sakrivena u zagrljaju snova i mašte … Bila sam van domašaja svih nevolja i problema - dok nisam otvorila oči ! (Dalje)
"Tog dana pitaćemo pakao : Jesi li se napunio ?
A on će odgovoriti : Ima li još ?" (Meša Selimović - "Derviš i smrt")
Pakao kao oličenje svega zlog ne može nikada biti zasićen i zadovoljen ! Pa tako i ljudi vođeni ovim nemilim primerom stalno žele još ... Postoje ljudi koji su ambiciozni pa se neprestano razvijaju i usavršavaju i shodno tome menjaju im se i želje i ciljevi čijem ostvarenju teže ... (Dalje)
Konačno sam pronašla način da u par reči opišem svoj život ! Moj život je jedan, jedinstveni i neponovljivi : končerto groso ! Končerto groso je instrumentalni oblik baroka, u kome se dve grupe instrumenata melodijski nadmeću kao pitanje i odgovor . U mom slučaju, to nadmetanje se svodi na svetle i tamne momente mog života . (Dalje)
Ne valja ! Ponovo ne valja ! Ne mogu da budem bezosećajna, a ovako svaki put ja završim povređena ! Tako ni juče nije bio izuzetak ... I tako sam morala da uvučem suze (naravno da nisam uspela) pre nego što dođem kući, a ipak je bilo očigledno da sam i koliko sam tužna ... I kada sam objasnila porodici o čemu se radi, mama mi je rekla :" Ti previše idealizuješ ljude !" . Naravno da sam se odmah pronašla u ovoj rečenici jer meni ne treba niko da mi to kaže, ja to znam odavno ! Jer ja sam uvek bila takva ... (Dalje)
Počela sam da čitam Mešu Selimovića, "Derviš i smrt" i (blago rečeno) - oduševljena sam ! Tako je lepo čitati misli neke osobe koje se u potpunosti podudaraju sa mojima ... Čak i način i redosled kojim su one iskazane nalikuje rasporedu u mojoj glavi ... Dok čitam dobijem ogromnu želju za pisanjem ... U glavi već imam odlomke smišljene i razrađene do tančina ... Ali tu nastaje problem ... (Dalje)
U svojoj okolini imam par (žalosnih) primera ljudi koji ne smatraju svoja dela vrednim (ili barem ne dovoljno) ako ne dobiju priznanje od drugih ljudi ! Pretpostavljam da je u prirodi svakog čoveka da želi da bude prihvaćen i da se negde uklopi ali koliko nesiguran čovek mora biti da ne ceni sam sebe ako ga drugi ne cene ? A to deluje baš obrnuto ... (Dalje)
"Da bi videla ceo svet - moraš zatvoriti oči !" ... Od kako sam je pročitala, ova rečenica mi ne izlazi iz glave ... Zašto ? Zato što je ne razumem, a ostavila je izuzetno snažan utisak na mene ! Ne razumem šta to znači : ceo svet ? Zašto bi mi morali da ga celog sagledamo ? Kako bi se uopšte moglo sagledati nešto toliko veliko i obimno ? (Dalje)
Mali dečak je pitao svoju majku:
«Zašto plačeš ?»
«Zato što to moram..», odgovorila je majka.
«Ali, ne razumem...», rekao je dečak.
Majka ga je zatim zagrlila i rekla: »Nikad i nećeš razumeti...»
Dečak je posle upitao svoga oca: «Zašto mama nekad plače bez razloga?»
«Pa sve zene plaču bez razloga..», odgovori njegov otac.
Ali, dečak se još uvijek pitao zašto žene plaču , pa se uputio do jednog starog mudrog starca... »On sigurno zna odgovor.», pomislio je..
»O, učitelju, zašto žene zaplaču tako lako?
»Starac mu je odgovorio: (Dalje)
Sinoć sam bila na prvoj probi hora ... Bože, da li je moguće da ikome pevanje donosi ovoliku radost, kao što je to kod mene slučaj ? Ne samo radost već ... sve ! Ljubav, radost, tugu, predaju, bes, odlučnost, snove, nade ... Osetim SVE kroz pesmu ... (Dalje)
Ubeđena sam da ja nisam jedina osoba koja mašta i koja se nada ... Nisam jedina koja voli, koja brine ... Nisam jedina koja duboko saoseća sa ljudima ... I svakako nisam jedina koja želi da joj drugi ljudi uzvrate istom merom ! A ipak izgleda da se to ne dešava baš tako ! Koliko sam se samo puta suočila sa nemarom drugih ljudi uprkos svoj pažnji koju isti od mene uživaju ! Čovek se zapita : Šta onda vredi biti dobar ? Vredi .... (Dalje)
Свети Владика Николај Велимировић
НЕБЕСКА ЛИТУРГИЈА
Хај, шта се оно чује из даљине:
Дал' су вјетри, дал' су вихорови,
Ил' шуморе горе јаворове,
Ил' са земљом трава разговара,
Ил' певају на небеси звезде?
Нит' су вјетри, нит су вихорови,
Нит' шуморе горе јаворове,
Нит' са земљом трава разговара,
Нит' пјевају на небеси звезде,
Но се служи Света Литургија
(Dalje)
Ceo život proživimo rukovodeći se ovim ili onim moralnim načelima ... Stalno smo u trku, trčimo za vremenom, za prostorom, za ciljevima, za ljudima, na kraju sami za sobom i nikako da uhvatimo korak ! Učimo ... o drugima, kroz druge - o sebi ... najvećim delom o sebi . (Dalje)
Nedavno sam pročitala pitanje : "Kako je ništa postalo nešto ?" Setila sam se odgovora istog trena . Ovako je to bilo :
Neko je video nešto u ničemu i rekao je to ništa. Ništa se opirao dok na kraju ni sam nije posumnjao da ima nešto u njemu . Taj neko je nastavio da veruje u ništa sve dok iz ničega nije postalo nešto ! I na taj način vera zaobilazi sve prepreke i ostaje dosledna odolevajući svim iskušenjima !
Ranije sam mislila da bi bilo odlično kada bih mogla ljudima da čitam misli i da znam tačno šta misle o meni ... Onda sam čula par ne tako lepih mišljenja pa sam shvatila da, kao što je nekada bolje neke stvari ne reći, tako je dobro neke stvari i ne čuti ... nikada ne saznati ... (Dalje)
U zadnje vreme, više nego ranije, srećem se sa ljudima koji nisu pobornici hrišćanstva ... To je u redu jer svi imamo slobodu da biramo - kako šta ćemo raditi, tako i u šta ćemo verovati . Ali kada već ne veruju i ne razumeju, zašto ti ljudi imaju potrebu da vređaju i omalovažavaju i veru i vernike ? (Dalje)
Ivo Andrić je u svom čuvenom govoru "O priči i pisanju" rekao da poznavajući prošlost upoznajemo i budućnost ... Da nema nas ljudi ne bi bilo ni prošlosti, svakako ni budućnosti ... (Dalje)
Neopisivo je lep osećaj - ne videti ljude ali znati da su tu, uvek pored mene ! Takav osećaj pruža mi porodica ... Kada kažem porodica ne mislim samo na krvne srodnike već i na sve svoje prijatelje, sve ljude kojima ja želim dobro i koji uzvraćaju istom merom (i oni meni žele dobro) . (Dalje)
Teče i teče, teče jedan slap
Šta u njemu znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
(Dobriša Cesarić) (Dalje)
Kako ja sebe opisujem ? Glava mi je u oblacima, ipak držim obe noge na zemlji . Ovo bi trebalo da bude dobro . Trebalo bi da sam u redu dokle god su mi noge na zemlji ali u zadnjih par godina (otkako su počele pubertetske bubice) ja sve više težim ka maštarijama . Još uvek sam sposobna da sagledam sve hladne glave i savršeno dobro znam sve svoje dobre i loše strane ali ipak mi se mašta sve više razbuktava ! (Dalje)
Mudri govore zato što imaju nešto da kažu, budale govore zato što moraju nešto da kažu .
Ko ne zna da ćuti - ne zna ni da zbori .
Rukovodeći se ovim dvema mislima pokušala sam da ćutim ! (Dalje)
Kad sam u školi brojim svaki minut, svaki čas do trenutka kada ću konačno ići kući ... Ipak - kada sam kući ne mogu da dočekam polazak u školu ... Ali pretpostavljam da je isti slučaj sa svima nama - kada je leto mi želimo zimu, kada je zima žalimo za letom ... (Dalje)
Želim da pišem o svemu, držim mali milion ideja i tema u glavi - ipak trenutno ne mogu da se setim ni jedne ... Zato ću se samo nadovezati na moj raniji članak ("Propadosmo")... Tamo sam spomenula kako se subliminalne poruke sa satanističkim sadržajem ubacuju u muziku koju svakodnevno slušamo . Sada sam pronašla slične poruke i u Disneyevim crtanim filmovima ! Neću napominjati kakve su to poruke (staviću snimak koji to savršeno pokazuje) samo ću Vam reći da će Vam se želudac okrenuti kada pogledate . Nadam se da ćete uočiti dokle je ovo došlo i koliko je ovo ozbiljno (i strašno) - znam da ja jesam i moja je moralna obaveza da ukažem na to i drugim ljudima, a Vaša je stvar kako ćete postupati nakon što vidite o čemu se radi ...
Shvatila sam (tek sada) da ja zapravo nikada nisam napisala zašto sam uopšte počela da pišem blog ! Naime sve je počelo zbog mog neprestanog žaljenja da se priroda zagađuje, da se tome mora stati na kraj, a da ja ne mogu da doprem do ljudi ... Onda sam počela da razmišljam kako bih ja uopšte mogla da prodrem do širih masa (Dalje)
"Ne mogu se suzdržati. Muzika me rasplače ." - iz filma "Legenda o pijanisti" . I zaista upravo to se desi skoro svaki put ... Postoji nešto u toj umetnosti, veza sa životom, osećanja koja u meni probudi što mene natera na suze . Skoro neverovatno ! Pevanje mi pričinjava najveću radost . Sama pomisao da ja sa svojim glasom mogu da stvorim neku vrstu umetnosti, da mogu da ga razvijam i usavršavam i neprestano proširujem svoje granice donosi mi neizmernu radost ! Kažu da je pevanje najlepše stanje u kom duša može da se nađe, sada razumem šta se time misli ! (Dalje)
U poslednje vreme razmišljam o životu ... tačnije o svemu tome što se u životu desi, kako mi na to gledamo kada je tu i kada prođe ... Koliko mi uopšte možemo da utičemo na svoj život ? (Dalje)
Powered by blog.rs